Savjeti

Ovaj clanak je posvecen buducim i sadasnjim ljubiteljima visokih planina i pisan je iz licnih iskustava alpinista i visokogoraca , a citalac ga svakako treba dopuniti svojim licnim iskustvom.

Bivakovanje kao nacin boravka u planini moze biti planiran, ali se moze desiti da grupa ili pojedinac budu primorani da neplanirano provedu noc na otvorenom. Sta tada uraditi? Oni bez iskustva ce se lose provesti i u najsretnijim okolnostima bice neispavani, umorni, gladni i zedni. Pa zasto se ne pripremiti za ovakav slucaj, koji moce realno da se desi posjetiocu visokih planina?

Osim o spremnosti i spretnosti sudionika, uspjeh izleta uveliko zavisi o vremenskim prilikama, koje se nažalost ne mogu naručiti, ali se barem djelomično mogu predvidjeti. Pripremajući se za polazak na izlet treba obratiti pažnju je li prethodnih dana padala kiša (klizavost, blato na stazama, prohodnost makadamskih cesta), koliko ima snijega.

Orijentacija je snalaženje na terenu. Spretnost u koriscenju orijentacije omogucava nam relativno sigurno kretanje nepoznatim planinskim predjelima. Najprirodnija orijentacija na zemljistu je orijentacija pomocu strana svijeta ( glavne:sjever, jug, istok i zapad, a pomocne: sjeveroistok, jugoistok, sjeverozapad i jugozapad).

Najteze je nekoga savjetovati koju hranu da stavi u ranac. Ukusi su nam razliciti, a to je pitanje osnovne zivotne potrebe. Obicno se prilagođavamo uslovima koje nam namece planiran uspon i godisnje doba, a tezak ranac ogranicava kretanje i uzrokuje vise izgubljene energije.

Zato treba izabrati kvalitetnu,a samim tim i manju kolicinu hrane koja ce biti neophodna. Nikad ne treba nositi hranu koja vec nije probana u kucnim uslovima. Preporuka je da se nosi sto raznovrsnija hrana, koja nije ono sto najvise volimo da jedemo, vec ona iz koje ce nas organizam izvuci maksimum energije. Da se podsjetimo, postoje tri osnovna oblika od kojih su izgrađene namirnice: bjelancevine, ugljeni hidrati i masti. Tu spadaju i minerali i vitamini.