PDFIspisE-mail

Osnovna planinarska oprema

Share

OSNOVNA PLANINARSKA OPREMA

 

Pripremio: Adnan Behrem april 2010. godine

 

 

Planinarenje je sport koji je moguće upražnjavati tokom čitave godine. Osnovni preduslov za bezbjedno planinarenje, osim snage, fizičke spreme i dobre volje, jeste da posjedujete i odgovarajuću opremu.
Opremu bi mogli razvrstati u ljetnu i zimsku, zavisno od  vremenskim uslova u kojima se koristi.
Postoji oprema koja je neophodna svakom planinaru, lična oprema, ali i oprema koju koristi grupa, pa se može nazvati zajedničkom opremom.

 

Osnovna planinarska oprema:

  1. cipele
  2. kamašne (gležnjevi)
  3. patike (papuče)
  4. čarape
  5. veš (majice i sl.)
  6. pantalone
  7. džemper ili više slojeva odgovarajuće odjeće
  8. zaštitna jakna
  9. kapa
  10. rukavice
  11. naočale za sunce (skijaške naočale)
  12. ranac
  13. posude za vodu
  14. lampa
  15. prva pomoć  (zavoji,upaljač itd...)
  16. pribor za ličnu higijenu (četkice, brijači, peškiri...)

 

Višednevni boravak na planini podrazumjeva još i kamp opremu:

 

  • ·         šator
  • ·         vreća za spavanje
  • ·          podloga (armafleks)
  • ·          primus
  • ·         pribor za jelo

 

Ozbiljnije ekspedicije morale bi da imaju:

 

  • ·         cepin
  • ·         dereze
  • ·         štapove
  • ·         karabinere
  • ·         pojas
  • ·         kacigu
  • ·         klinove
  • ·         uže
  • ·         prusike
  • ·         bajle
  • ·         krplje

 

Cipele:

 

 

Postoji mnogo različitih vrsta planinarskih cipela, a planinari biraju odgovarajuće u zavisnosti od uspona. Za lakše uspone u nižim planinama, koji obuhvataju uglavnom pješačenje, koriste se mekše i udobnije cipele. Ako je potrebno kretati se po kamenju ili kroz snijeg, tada se koriste glomaznije i tvrđe cipele.

Planinarske cipele su duboke, što treba da smanji mogućnost povreda skočnog zgloba, kao i drugih spoljnih uticaja (kamenje, snijeg) na nogu. Duž cipele (đona) se često prostire metalna šina koja treba da obezbjedi ravnomernije prenošenje opterećenja. Đon se najčešće izrađuje od vibrama ili sličnih materijala. Đon treba da obezbjedi toplotnu izolaciju, kao i da smanji mogućnost da dođe do klizanja.

Planinari često nose rezervne pertle. Najbolji način za sušenje cipela (da se što brže osuše, a da se ne oštete) je da se u njih stave zgužvane stare novine, a cipele se okače na konopac unutar šatora ili pl. kuće.

 

Kamašne (Gležnjevi):

 

 

Kamašne pokrivaju dio noge od cipela do koljena. One služe tome da snijeg ne upada u cipele. Također, na manjim visinama, ako se planinar kreće kroz visoku travu, one mogu da štite od mokre trave, upadanja kamenčića u cipelu, kao i od krpelja.

 

 Patike:

 

 

 Služe prilikom dolaska na odredište da odmoriš noge od teških gojzerica i da iste eventualno osušiš i zbog drugih stvari.

 

Čarape:

 

 

Čarape se takođe  prave od vještačkih materijala, ali je to jedini dio odjeće kod koga se još uvijek veliki dio planinara odlučuje za prirodne materijale. Planinari najčešće nose dva para čarapa: pamučne (ili od nekog vještačkog materijala) do noge, a preko njih vunene.

 

Veš:

 

 

Pošto je na velikim visinama veoma hladno, planinari najčešće nose dugi veš. Ranije se najviše koristio pamučni i vuneni veš, dok se danas koriste vještački materijali. Ovi materijali se nekad nazivaju „aktivni“ materijali, a veš proizveden od njih „aktivni veš“. Njihove glavne prednosti su to što se mnogostruko brže suše, lakši su i tanji. Kompanije u kojima su ovi materijali razvijeni su ih zakonom zaštitili, tako da ih samo oni mogu proizvoditi.

 

Pantalone:

 

 

Postoji nekoliko osnovnih zahtjeva koje pantalone treba da isunjavaju: da budu tople, lagane, udobne i da ne propuštaju vodu. Kao i ostatak planinarske opreme, i one treba da propuštaju vlagu napolje, ali ne i unutra.

 

Džemper ili više slojeva odgovarajuće odjeće:

 

 

Planinari najčešće oblače više slojeva odjeće. Do tijela se oblače materijali koji bolje odvode vlagu, a preko njih oni koji bolje griju.

 

Zaštitna jakna:

 

 

Najčešće se pravi od dva sloja: donji sloj, do tijela, pravi se od polara ili sličnog materijala, čija je osnovna uloga da grije, dok se gornji dio pravi od Gore-Tex-a ili sličnog materijala, čija je osnovna uloga da štiti od kiše, snjega i vjetra.

 

 

Kapa:

 

 

Kapa je jako bitan dio opreme. Najčešće je od polara, ili vunena. Preko vunene kape, u slučaju kiše i snjega se često nosi kapuljača.

 

 

Rukavice:

 

 

Najčešće se koriste dva para rukavica: donji - tanki, i gornji zaštitni. U koliko planinar nema potrebu da često manipuliše malim predmetima (karabineri i slično) a treba da bude izložen niskoj temperaturi, koriste se gornje rukavice sa dva prsta, zato što se tako prsti bolje griju.

 

Naočale za sunce (skijaške naočale):

 

 

Naočale za sunce se koriste i po oblačnom vremenu, jer i tada zračenje može biti veoma veliko.Skijaške naočale se koriste u slučaju jakog snjega i vjetra. Pri jako niskim temperaturama moguće je koristiti i masku koja prekriva lice.

 

Ranac:

 

 

Ranac treba da odgovara potrebama. Postoje ranci zapremine od 10 litara do 100 litara. Za jednodnevne izlete, najčešće se koriste ranci zapremine od 20 do 40 litara, a za višednevne od 65 do 100 litara, zavisno od količine opreme i hrane. Sa spoljašnje strane ranca može da ima nekoliko džepova i traka, kojima je moguće pričvrstiti cepin, kacigu ili podmetač za spavanje. Ranci se često prave od kordure, jer kordura ne propušta kišu i snjeg.

 

Posude za vodu:

 

 

Posuda za vodu ne treba da bude od plastike, jer se voda u njoj brzo može zalediti. Najčešće se koriste posude od aluminijuma ili termosi od različitih materijala.

 

 Lampa:

 

Nekada planirano, a nekada ne, dio uspona ili silaska može se odvijati noću. Tada je potrebna lampa. Danas se najčešće koriste čeone lampe, jer tako ruke ostaju slobodne.

 

Prva pomoć:

 

 

Prva pomoć je torbica u kojoj se nalazi medicinski pribor koji koristimo u slučaju povrede ili nesreće da bi partneru ili kolegi spasili život.U prvoj pomoći obično se nalaze:zavoji,tuferi,flasteri,hanzaplasti,steznici,gaze i sl.

 

Pribor za ličnu higijenu:

 

U pribor za ličnu higijenu spadaju sve vaše stvari koje svakodnevno koristite,od sapuna,kaladonta,četkica za zube,peškira itd..

 

Šator:

 

 

Šator može biti za jednu ili više osoba. Ukoliko je šator za više osoba, on se često može podjeliti na dva dijela pri nošenju u rancu.Potoje jednosezonski i četverosezonski šatori.Jednosezonski su urađeni od tanjeg materijala pa se koriste većinom u ljetnom periodu,dok su četverosezonski urađeni od debljeg nepropusnog materijala sa varenim šavovima,i oni se koriste u zimskim uvijetima.

 

Vreća za spavanje:

 

 

Postoje ljetnje i zimske vreće. Ljetne su obično punjene paperijem,i u njima se može spavati do -5 stepeni,dok su zimske punjene perijem i u njima se može spavati i na temperaturi od -30 stepeni, a i nižoj. Dobre vreće su lagane i zauzimaju malo prostora.

 

Podloge (armafleks):

 

 

Podloga za vreću služi kao toplotna izolacija.Mogu biti od spužve ili na puhanje slične dušecima,samo manjih dimenzija.

 

Primus:

 

 

Primus je boca sa gasom na kojoj se može skuhati supa, čaj, ili otopiti snijeg (na usponima koji traju više dana, kada se ne može nositi dovoljno vode sa sobom).

 

 Pribor za jelo:

 

 

U priboru za jelo treba se nalaziti: kašika,viljuška,nož i posudica za supu ili sl.

 

Cepin:

 

 

Cepin je dio standardne planinarske opreme. Cepin je namenjen za izradu stepenica i oslonaca u tvrdom snijegu i ledu, kao oslonac pri veranju i spuštanju na strmim zaleđenim padinama, za kočenje prilikom proklizavanja, te izradu bivaka u tvrdom snjegu. Sastoji se od kljuna, lopatice, drške, omče i šiljka.

 

Dereze:

 

 

Dereze se nose na nogama, u slučaju da se kreće po ledu. Postoje dereze sa gurtnama, poluautomatske dereze i automatske dereze. Dereze se koriste za bezbjedno kretanje i veranje po tvrdom i zaleđenom snijegu, strmim travnatim padinama i u listopadnim šumama. Imaju 12 ili 14 zubaca. Pričvršćuju se za obuću pomoću traka za vezivanje.

 

Štapovi:

 

 

Štapovi za planinarenje prije spadaju u opremu za hodanje nego u penjačku opremu. Služe da smanji opterećenost nogu (prije svega koljena), pogotovo kada planinari prelaze dugačke dionice ili nose težak ranac. Da bi dugo trajao, vrh se proizvodi od karbida.

 

Karabineri:

 

 

Karabiner je metalni prsten izduženog oblika koji se upotrebljava za spajanje užeta sa klinom u stjeni, za vezivanje planinskih užadi, omči, ljestvica, privremenog osiguranja i sredstava za spašavanje. Nije preporučljivo za spajanje dva veračka užeta. Karabiner  se sastoji od tjela, preklapača i opruge, a mogu imati i maticu. Izdrže opterećenje od 1800kg i više. Na svakom karabineru ispisano je koliko opterećenje izdrži..

 

Pojas:

 

Postoji pojas za cijelo tjelo i odvojeni pojas. Umjesto pojasa za cijelo tijelo, bolje je koristiti odvojen pojas za donji, a odvojen za gornji dio tjela. Za pojas se kači karabiner, kojim se penjač vezuje za prusik. Nekada prvi penjač u nizu nosi i grudni i donji pojas (jer je on izložen najvećoj opasnosti u slučaju pada), a ostali samo donji.

 

 

Kaciga:

 

 

Kaciga služi za zaštitu od mogućeg pada ili kamenja koje može padati sa visine.

 

Klinovi:

 

 

 

Klinovi se ukucavaju u stjenu, procjep u stjeni, led ili snijeg. Klinovi pri veranju služe kao vještački oslonci u stjeni. Izrađuju se od kovanog čelika, legiranog hroma, vanadijuma, molibdena i specijalnih aluminijumskih legura. Dužina klinova je od 4-30cm. Klinovi se djele na vertikalne, horizontalne, dijagonalne, univerzalne, klinove sa alkom, žljebaste klinove, specijalne, ekspanzione, drvene, snježne i ledene klinove. Dejlovi klina su: glava, tjelo, vrh i ušice..

 

Uže:

 

 

Penjačko uže je osnovno tehničko sredstvo koje ispravnom upotrebom povećava sigurnost penjača u smjeru tokom penjanja. Koristimo ga preventivno za slučaj pada, koji bi bez užeta najčešće imao kobne posljedice. Također, služi nam i kao sredstvo napredovanja u situacijama kad penjanje/spuštanje uz/niz bilo šta osim užeta iz bilo kojeg razloga jednostavno ne dolazi u obzir.

 

Prusika:

 

 

Tanje uže koje uvijek nosimo u rusaku.Koristimo ga za navezivanje na cepine,bajle,karabinere itd..

 

 

Bajla:

 

 


Kod uobičajene upotrebe  klinova, neizostavno je i nešto čime ih zabijamo i vadimo. To nešto je bajla ili penjačko kladivo . Služi nam i za izravnavanje klinova nakon što ih savijene izvadimo iz nepravilne pukotine. Pritom nam sama stijena služi kao nakovanj.

Za većinu penjačke opreme vrijedi da što je lakša, to bolje. Međutim, ne i za penjačko kladivo. Upotrebljivo penjačko kladivo  teško je barem pola kilograma, a teži primjerci i do 700 g.

Koje su još osnovne osobine dobrog penjačkog kladiva?

 Teška glava i lagana drška omogućavaju energetski ekonomičan i precizan zamah. Glava je metalna, dok drška može biti drvena (drvo dobro prigušuje vibracije), ili od neke lagane metalne legure obložene gumom. Kroz glavu svakog penjačkog kladiva može se ukopčati karabiner, za pomoć pri vađenju klinova. Također, uvijek postoji način da se za samo dno drške pričvrsti  uža gurtna ili prusik, te se kladivo  priveže za pojas.

 

Krplje:

 

 

Keplje služe za kretanje po neugaženom snijegu.Prilikom izbora krplji treba obratiti pažnju na tjelesnu težinu i težinu opreme koju nosimo.

 

ODRŽAVANJE OPREME

Za zimsku opremu veoma je važno da bude lagana,topla,izdržljiva i jakih boja. Uopšte za svu opremu je veoma važno da bude veoma drečavih boja, a to zato da se u slučaju nevolje lako može uočiti. Sva planinarska oprema se drži na posebnom mjestu u kući u posebnom plakaru,ormaru. Nosi se ISKLJUČIVO na planinarskim akcijama,pohodima,usponima. Što se tiče grijanja, pravilo je da više slojeva bolje griju nego jedan. Zato je mnogo bolje obući više tankih stvari nego jednu debelu. Na mjestima gdje se ne može sušiti odjeća,ona se suši na sebi, tako što se preko slojeva suhe odjeće obuku mokri djelovi. OBAVEZNO je skidanje obuće prije spavanja i kad se dođe na odredište. Ako su cipele mokre napune se papirom i dignu više. Nikako se ne stavljaju pored vatre ili direktnog izvora toplote. Ujutro se na suhe čarape oblače vlažne cipele i one se osuše u hodu. Svu odjeću i obuću držati na okupu i pored sebe. Poslije dolaska sa ture vrši se pranje, pregled i odlaganje na svoje mjesto. Impregnacija se vrši kod kuće a ne u planini. Cipele treba da su spremne prije polaska na turu kao i druga oprema. Oprema se po pravilu, ako je lična, NE POZAJMLJUJE. Prilikom pakovanja opreme u ranac OBAVEZNO se djelovi pakuju u posebne kese jer ne postoje nepromočivi rančevi.